Pravo na pristup informacijama i pravo na ponovnu uporabu informacija

Čl. 38. st. 4. Ustava Republike Hrvatske jamči pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisana su zakonom. 

 

2. Pravo na ponovnu uporabu informacija

1. PRAVO NA PRISTUP INFORMACIJAMA obuhvaća pravo korisnika na traženje i dobivanje informacije kao i obvezu tijela javne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji, odnosno da objavljuje informacije neovisno o postavljenom zahtjevu kada takvo objavljivanje proizlazi iz obveze određene zakonom ili drugim propisom. Pripada svim domaćim i stranim fizičkim i pravnim osobama,  na jednak način i pod jednakim uvjetima, a ostvaruje se  podnošenjem zahtjeva tijelu javne vlasti koje mora odlučiti o zahtjevu za pristup informaciji najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

 

2. PRAVO NA PONOVNU UPORABU INFORMACIJA znači uporabu informacija tijela javne vlasti od strane fizičkih ili pravnih osoba, u komercijalne ili nekomercijalne svrhe, različite od izvorne svrhe za koju su informacije nastale, a koja se ostvaruje u okviru zakonom ili drugim propisom određenog djelokruga ili posla koji se uobičajeno smatra javnim poslom. Ponovna uporaba informacija dostupna je svim podnositeljima zahtjeva uz istu naknadu i pod istim uvjetima. U svrhu poticanja i olakšavanja ponovne uporabe informacija tijela javne vlasti dužna su na lako pretraživ način objaviti informacije dostupne za ponovnu uporabu, zajedno s metapodacima, u strojno čitljivom i otvorenom obliku. Tijelo javne vlasti odlučit će o zahtjevu za ponovnu uporabu informacija rješenjem u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

 

U smislu odredbe članka 15. st. 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti ograničit će pristup informacijama koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka.

 

U smislu odredbe članka 15. st. 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka; ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu; ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu; ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka; ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitoga pisanog pristanka nositelja prava; ako je pristup informaciji ograničen sukladno međunarodnim ugovorima ili se radi o informaciji nastaloj u postupku sklapanja ili pristupanja međunarodnim ugovorima ili pregovora s drugim državama ili međunarodnim organizacijama, do završetka postupka, ili se radi o informaciji nastaloj u području održavanja diplomatskih odnosa; i u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

 

Nadalje, u smislu odredbe članka 15. st. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje:

 1) onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne; 

 2) onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti. 

 

Također, u smislu  odredbe članka 15. st. 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je:

a) informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade;

b) informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i  izražavanja stavova.